6. dan - 03.08.2009 - Mala Ludina-Zagreb

Probudio sam se oko sest. Pomalo nerado, znajuci da mi je to zadnji dan putovanja. U glavi sam zelio jos ali tijelo je govorilo da je za sada dosta. Popio sam kavu s Nidijom i Zvonom i krenuo. Preko Popovace prema Sisku. Ta je cesta nesto najodvratnije sto se biciklistu moze dogoditi! U oba smjera jure automobili i cisterne (Sisak) velikim brzinama i mislim da vise nikada necu ici tom cestom. Na samom ulazu u Sisak skrenuo sam desno i ubrzo se nasao na lijevoj obali Save kojom jos nisam vozio. Plan je prijeci na desnu stranu preko viseceg mosta u Martinskoj Vesi. Dan je uzasno sparan, vruc i suncan. Nebrojeno puta sam odmarao u hladu. Zadnjih par kilometara prije Kosnice i u Kosnici je bilo dosta prometno a cesta uska. Prelaskom preko Domovinskog mosta napokon sam usao u Zagreb. Odmah nakon mosta uhvatio me prolom oblaka. Vise od pola sata sam cekao da prestane kisa objasnjavajuci djelatnicima benzinske pumpe odakle sam, kamo idem i ostale sitnice. Kuci sam dosao oko 6 sati poslijepodne. Ziv i zdrav.

o danu:
-kilometara: 101.27 (po karti), 120 (po mom ciklokompjutoru)
-trajanje putovanja: 7:30 do 18:00 (10.5 sati)
-vrijeme: vruce i sparno a na samom kraju ljetni pljusak
-tezina: 1/5 osim dionice od Popovace do Siska koja je za "nikad vise" tj 6/5 zbog gotovo pogibeljnog prometa
-savjet dana: nikad se ne zna kada moze pasti kisa. vodootporne bisage i torbice (ili barem plasticne vrece za zastitu) su obavezne i naravno blatobrani

5. dan - 02.08.2009. - Velika-Mala Ludina

Krecem oko 7 i 15. Znam da me do Pakraca i Lipika ceka brdovitiji teren i nadam se da cu ga prijeci prije najjaceg sunca. Vec nakon petnaestak kilometara pozovu me na kavu i rakijicu. Zahvaljujem gospodinu Miodragu i njegovoj zeni na kavici i rakijici a dobio sam i neku tabletu protiv alergije koja me i dalje muci. Put nastavljam i nakon nekoliko vecih uspona i jacih spustanaca izlazim na cestu koja spaja Pozegu i Pakrac. Na moje zadovoljstvo, ispostavilo se da je ta cesta puno manje brdovita nego dio od Velike do tog krizanja. Pomoc mi je pruzala i hladovina te blizina rijeke. Put od Lipika prema Banovoj Jarugi postaje sve naporniji. Voda mi se vec potpuno ugrijala i mislim da nikada nisam pio topliju. Iako sam imao vode, bila je gotovo nepitka. Kako je bila nedjelja nisam mogao naci kafic, trgovinu ili benzinsku pumpu gdje bih kupio hladnu vodu. To mi je bio prvi ozbiljni problem ako ne racunamo bolove u guzici i alergiju od sunca. I napokon, koji kilometar prije Banove jaruge pojavi se birtija koja radi :)
Popio kolu, fantu, mineralnu i obnovio zalihu od tri litre ledene vode koja se na svu srecu do kraja dana nije previse ugrijala. Prilaz Kutini je dosta naporan jer cesta ide kroz polje bez i mrvice hlada a auti i kamioni jure ko blesavi. u Kutini sam odmorio u nekoj debeloj hladovini. Na izlazu iz grada, stao sam na benzinskoj i popio izotonicki sok jer sam vec osjecao slabost.
Od Kutine do Popovace promet je bio srednje gust i nije mi zadavao probleme ali stalne lagane uzbrdice i nizbrdice jesu. Vec sam bio iscrpljen i tesko sam sjedio na biciklu. U Popovaci sam morao ipak pojesti nesto posteno. Stao sam u neku hladovinu i pojeo par snita kruha s gotovo tekucom pastetom koju mi je jos jutros dala kuma. Tu sam i upoznao jednog djecaka kojega je strasno zanimalo sve o mom putovanju i biciklima i na kraju mi je pokazao kojim putem moram ici. Nakon nekoliko kilometara, oko pola sest dolazim u Malu Ludinu gdje me u izobilju seoskih specijaliteta docekuju Nidija i Zvone ( i neki prekrasan ali predosan pas koji im je dolutao).

o danu:
-kilometara: 120.2 (po karti), 130 (po mom ciklokompjutoru)
-trajanje putovanja: 7:15 do 17:30 (10 sati i 15 minuta)
-vrijeme: vruce cijeli dan. pred kraj puta malo oblaka
-tezina: 4/5 (Velika-Pasikovci), 3/5 (Pasikovci-Pakrac), 2/5 (Pakrac-Mala Ludina)
-savjet dana: vikendima i praznicima tesko je naci hladnu vodu, mozda bi bilo dobro dio vode staviti duboko u bisage kako se ne bi previse ugrijala takodjer bi mozda bilo dobro zalediti vodu noc prija (ako je moguce). mala kolicina rakije (samo liz) svakih desetak kilometara pomaze protiv vrucine

4. dan - 01.08.2009. - Velika (odmaranje)

Odmor u Velikoj. Dan sam proveo s Damirom. Posjetio tetu Anku. Navecer su dosli kumovi pa smo vecer proveli uz slavonske specijalitete i vino. Hvala Evi i Milanu na kavi, rakijici i rucku.

o danu:
-kilometara: 2.44
-trajanje putovanja: par minuta :)
-vrijeme: vruce
-tezina: 1/5
-savjet dana: odmor je neophodan a najbolji je u dobrom drustvu

3. dan - 31.07.2009. - Magić Mala-Velika

Ne ustajemo prerano. Jucerasnji umor je ostavio traga. Kavica i dorucak i svatko svojim putem. Od ovog jutra Marin i ja idemo svatko svojim putem. Ja oko 10 sati krecem na pedesetak kilometara dug put od Magic Male preko Pleternice i Pozege do Velike koja mi je krajnji cilj putovanja. Napokon putujem sam. Moram priznati da sam sam sebi dokazao ono sto mi cijelo vrijeme vrti po glavi. Putovanje bez drustva je potpuno drugaciji dozivljaj. Svatko ima svoj neki tempo. Ponekad sam vozio ispod 10 na sat a nekad ne bih stao po 10 kilometara. Sve je to gotovo nemoguce kada se putuje u drustvu. Meni osobno vise odgovara putovati sam. Naravno da je lijepo imati drustvo. Stati u hladovinu i popricati s nekim. Ali za voznju je bolje kada covjek ima svoj ritam a ne "prikolicu" ili da ga netko "vuce". Druga zanimljivost je da je puno lakse stupiti u kontakt s ljudima. Sam, jedan biciklist kao da zove "pozdravite me, pitajte me jel ide, jel vruce..". Koji kilometar prije Pozege, stao sam kod trgovine i kupio nesto slatko i vodu. Nisam mogao odoljeti pivu s covjekom ispred ducana. Sjeo sam i ugodno popricao u hladovini. Dao mi je i neke savjete kako zaobici centar Pozege. Od Pozege do Velike je konstatan lagani uspon koji mi nikako nije odgovarao s obzirom na jucerasnje napore. Nekako sam dovezao do Velike ali sam zadnjih nekoliko kilometara kroz selo morao gurati bicikl. Bolovi u guzici su jednostavno bili preveliki a stojecki nisam mogao voziti. Dolazak kod kumova gdje me cekao samo Damir (jer su kumovi u Madjarskoj) bio je popracen osjecajima najvece srece i zadovoljstva. Bogovski ugoscen, ostatak dana sam proveo u ugodnom drustvu prepricavajuci dogodovstine s puta.

o danu:
-kilometara: 52.34 (po karti), 55 (po mom ciklokompjutoru)
-trajanje putovanja: 10:00 do 15:30 (5.5 sati)
-tezina: 3/5 (usponi i spustanje s vise uspona. pojacan promet pogotovo od Pleternice do Pozege. Od Pozege do Velike velik promet kamiona i konstantan lagani uspon)
-vrijeme: velika vrucina, jako suncano, lagani vjetric
-savjet dana: bilo bi dobro stalno imati nekoliko plocica sa zitaricama jer su lakoprobavljive i brzo vracaju energiju. stati i popricati s ljudima. gurati bicikl nije sramota ;)

2. dan - 30.07.2009. - Desno Željezno-Magić Mala

Spavao sam dosta lose. Iako je bilo dosta prohladno, vlaga mi nije odgovarala. Probudio sam se par minuta prije sest sati. Vec je bio dan ali nije bilo sunca. Sator je s obje strane bio vlazan kao da se uznoio. Marin jos spava a ja izlazim van i snimam par kadrova naseg malog divljeg kampa. Spremanje traje relativno dugo i krecemo tek u 7:45. Nastavljamo prema Sisku gdje odmah stajemo na kavu, mazanje protiv sunca i punjenje boca s vodom. Iskoristim priliku i napokon namjestim magnet ciklokompjutora. Sada i ja mogu pratiti kilometre :) Prolazak kroz Sisak i nije bas neko iskustvo jer smo ga samo zeljeli ostaviti iza sebe i sto prije doci do slikovitih sela lonjskog polja od kojih je svakako najpoznatije Cigoc. Iako se na karti ovaj dio puta ne cini toliko dugacak ipak ima dosta ravnih dosadnih dijelova bez i jednog drveta. teren je i dalje savrseno ravan ali vrucine nam zadaju probleme. Nekako dolazimo do Jasenovca i tamo jedemo ne previse dobro. Nastavljamo prema Novskoj i izlazimo na neku "glavniju" cestu kojom cemo skroz do Nove Kapele. Ova nas cesta vodi kroz Okucane, Novu Gradisku i Staro Petrovo Selo do Nove Kapele u kojoj skrecemo prema Magic Maloj u koju dolazimo oko 22:30. Nakon 14 i pol sati putovanja i prijedjenih oko 170 kilometara mir nalazimo u seoskom dvoristu marinovog oca kojem ovom prilikom zahvaljujem na gostoprimstvu. Izuzetno umorni zakljucujemo da smo dokazali da mozemo prijeci toliko kilometara u jednom danu ali isto tako da to vise ne zelimo ponoviti jer je glupo, nepotrebno i (barem u mom slucaju) ostavlja posljedice za ostatak puta.

o danu:
-kilometara: 161.66 (po karti), 185 (po mom ciklokompjutoru)
-trajanje putovanja: 7:45 do 22:30 (14 sati i 45 minuta)
-tezina: 2/5 (dio do Novske je vrlo ravan ali neki dijelovi su dosadni i bez hladovine. od Novske do Nove Kapele je promet pojacan s laganim uzbrdicama)
-vrijeme: izuzetno vruce i suncano. pred kraj dana prohladno izvan naselja. pozeljno presvuci znojnu majicu
-savjet dana: 170 kilometara je nepotrebno voziti u jednom danu pogotovo po nesnosnim vrucinama i suncu. zastita od sunca je obavezna u najvecoj mjeri. ponekad ni kreme s najvecim zastitnim faktorom nisu dovoljne pa je dobro razmisljati o potpunoj fizickoj zastiti od sunca u obliku nekih supertankih tajica. dobio sam alergiju na sunce po nogama. grrrr



Moj bicikl u jutarnjoj rosi pored "kampa".


Improvizirani kamp pored nasipa.


Sjena. Inace mi nije takva glava ;)

Negdje u Lonjskom polju. Marin nesto mudro jede dok dvojica lokalnih stanovnika ispijuju pivo u hladovini.


Marin u Jasenovcu.

1. dan - 29.07.2009. - Zagreb-Desno Željezno

Nakon brzinskog spremanja i nespretnog slaganja stvari na bicikl napokon krecem. Jurim do Trga Bana Jelacica gdje me ceka Marin. Pomalo nesigurni u odluku da krenemo u pet poslijepodne ipak se provlacimo kroz centar grada i preko Bundeka izlazimo na Sajmisnu i pored Jakusevca izlazimo iz grada. Prva sela i prvi kilometri kroz jos uvijek urbanu okolicu Zagreba. Izuzetno je vruce bez obzira sto je vec kasno poslijepodne. Gume napumpane na 4 bara vec sada daju naslutiti svoj utjecaj na pojedine dijelove tijela tijekom ostatka puta. Na zalost, nisam dovoljno ozbiljno shvacao ta upozorenja. Vrlo ravan kraj s gotovo neprimjetnim usponima. Relativno brzo dolazimo do Bukevja gdje susrecemo savski nasip kojeg slijedimo uskom cestom s dosta neravnina. Razmisljam o gumama, sjedalu, prednjoj vilici. Pada mi cak na pamet da jednog dana mozda nabavim i rogove za volan. Volan bez rogova uvjetuje dosta nizak polozaj tijela i veca udarna opterecenja na ruke. U svim tim razmisljanjima o stvarima koje se ticu voznje, prodje mi kroz glavu da nisam ponio ni tanjur ali ni posudu za kuhanje!!! Koji krelac! Glavno da imam kuhalo, hranu i plina za dva tjedna. Na srecu, Marin je ponio posudu. Kako prolazimo kroz sela, sunce je sve nize a ljudi sve vise. U seoska dvorista vraca se zivot a cesta postaje prometnija ali i dalje nam promet ne predstavlja nikakav problem. Odusevljava nas ljubaznost ljudi koje susrecemo i stalno dovikivanje "jel ide?", trebamo li sto i pozivi na pivo ispred lokalne trgovine. Nastavljamo dalje jer znamo da prije mraka moramo naci mjesto na kojem cemo prenociti. Oko pola devet nalazimo mjesto koje nam odgovara. Izmedju nasipa i Save, zaklonjeni nasipom postavljamo satore. Ubijaju nas komarci ali nemamo izbora. Jedino se pokazalo losim izbor da satore postavimo na netom pokosenom dijelu jer je postojala opasnost od probijanja dna satora ostrim nepokosenim dijelovima dosta krutih trava. Ogromna vlaga navlazila je u trenu nase satore i ostale stvari. Sjedim na kacigi a Marin u svojim super antikisnim hlacama na travi i kuhamo tjesteninu. Oko pola jedan idemo spavati.

o danu:
-kilometara: 48.65 (po karti)
-trajanje putovanja: 17:00-20:30 (3.5 sati)
-tezina: 1/5 (gotovo nikakve uzbrdice, slab promet, srednje los asfalt)
-vrijeme: suncano i izuzetno vruce. pred kraj dana komarci i velika vlaga
-savjet dana: za postavljanje satora u divljini dobro bi bilo izabrati nepokosenu travu zbog opasnosti od probijanja satora