Probudio sam se oko sest. Pomalo nerado, znajuci da mi je to zadnji dan putovanja. U glavi sam zelio jos ali tijelo je govorilo da je za sada dosta. Popio sam kavu s Nidijom i Zvonom i krenuo. Preko Popovace prema Sisku. Ta je cesta nesto najodvratnije sto se biciklistu moze dogoditi! U oba smjera jure automobili i cisterne (Sisak) velikim brzinama i mislim da vise nikada necu ici tom cestom. Na samom ulazu u Sisak skrenuo sam desno i ubrzo se nasao na lijevoj obali Save kojom jos nisam vozio. Plan je prijeci na desnu stranu preko viseceg mosta u Martinskoj Vesi. Dan je uzasno sparan, vruc i suncan. Nebrojeno puta sam odmarao u hladu. Zadnjih par kilometara prije Kosnice i u Kosnici je bilo dosta prometno a cesta uska. Prelaskom preko Domovinskog mosta napokon sam usao u Zagreb. Odmah nakon mosta uhvatio me prolom oblaka. Vise od pola sata sam cekao da prestane kisa objasnjavajuci djelatnicima benzinske pumpe odakle sam, kamo idem i ostale sitnice. Kuci sam dosao oko 6 sati poslijepodne. Ziv i zdrav.
o danu:
-kilometara: 101.27 (po karti), 120 (po mom ciklokompjutoru)
-trajanje putovanja: 7:30 do 18:00 (10.5 sati)
-vrijeme: vruce i sparno a na samom kraju ljetni pljusak
-tezina: 1/5 osim dionice od Popovace do Siska koja je za "nikad vise" tj 6/5 zbog gotovo pogibeljnog prometa
-savjet dana: nikad se ne zna kada moze pasti kisa. vodootporne bisage i torbice (ili barem plasticne vrece za zastitu) su obavezne i naravno blatobrani
Subscribe to:
Post Comments (Atom)
No comments:
Post a Comment